1. SIGURNOST – VLADAVINA PRAVA – NATO/USKOK – prioritet prioriteta

  2. DRŽAVANA EKONOMIJA – JAVNO PRIVATNO PARTNERSTVO

  3. USTAV – OSNOV DALJE INTEGRACIJE ZEMLJE

SIGURNOST

Bez adekvatnog sigurnosnog ambijenta u Bosni i Hercegovini, odnosno rješavanja pitanja korupcije i organiziranog kriminala nema ni stabilizacije ekonomije, ni novih ulaganja, ni rješavanja socijalnih problema, ni ustava, ni NATO-a ni EU ni bilo kakavog napretka, ničega, osim zadržavanja statusa quo koji odgovara postojećoj nacionalnoj političkoj eliti – Etnoburžuaziji.

Potpisani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je osnov saradnje BiH sa EU do trenutka članstva i stoga je sprovođenje obaveza koje su njime preuzete najvažnije obaveze tokom pregovora o pristupanju. S obzirom da je usklađivanje zakonodavstva u svim oblastima osnovna obaveza po članu 72. SSP, to se odnosi i na oblasti koje su sadržane u pregovaračkim poglavljima 23 – Pravosuđe i osnovna prava i 24 – Pravda, sloboda i sigurnost. Ova dva poglavlja iz SSP-a moraju da budu osnovni preduvijet za započinjanje pregovora o članstvu BiH u EU. Bosna i Hercegovina u osiguranju adekvatnog sigurnosnog ambijenta i rješavanja pitanja korupcije i organiziranog kriminala mora poći od rješavanja dva  ključna preduvjeta. Prvi je ulazak u punopravno članstvo NATO-a, a drugi je formiranje USKOK-a na državnom nivou.

SDU BiH se po pitanju ulaska BiH u NATO zalaže za hitno rješavanje pitanja državne imovine i to na način da se VLASNIŠTVO nad cjelokupnom državnom imovinom uknjiži  na džavu BiH. Država BiH ostaje vlasnik nad državnom imovinom za sva vremena. Iza toga se mora donijeti Zakon o KORIŠTENJU državne imovine na nižim nivoima. Posebno podvlačimo o KORIŠTENJU , a ne o prenosu VLASNIŠTVA. Na osnovu Zakona o korištenju državne imovine, svi niži nivoi mogli bi koristiti državnu imovinu. Zakon o korištenju državne imovine je dovoljan da se imovina racionalno koristi, a da se sačuva suverenitet i teritorijalni integritet države BH.

SDU BiH se od 2011. godine aktivno zalaže za uspostavljanje Ureda za Suzbijanje Korupcije i Organiziranog Kriminala u BiH – tzv. USKOK. Ovaj ured bi bio potčinjen Tužilaštvu BiH i bio direktno odgovoran Glavnom Tužiocu BiH. Kako bi se sve aktivnosti USKOK-a sprovele u dijelo, Država Bosna i Hercegovina mora obezbjediti koncepcijske odnosno strateške dokumente, čvrstu materijalnu osnovu, visok stepen tehničke opremljenosti, normativnu regulativu iz nadležnosti Države sa oštrijim sankcijama, kako bi se stanje javne sigurnosti građana u Bosni i Hercegovini dovelo na najveći mogući nivo, a posebno sa aspketa suzbijanja korupcije i organiziranog kriminala.

1.1 DRŽAVNA IMOVINA

Poslije Daytonskog sporazuma, ovo je najznačajnije pitanje opstanka države BH. Zašto? Pa zato što je pitanje VLASNIŠTVA isto što i pitanje SUVERENITETA države BH. Da bi obični narod ovo razumio, poslužit ćemo se uporednim primjerom sa privatnim preduzećem. Privatno preduzeće ima VLASNIKA i vlasnik preduzeća ima unutrašnji suverenetet. Vlasnik postavlja direktora preduzeća, kome dodjeljuje vanjski suverenitet.

Analogno tome, u slučaju da se prenese VLASNIŠTVO nad državnom imovinom sa države na entitete i kantone, tada bi država BH izgubila unutrašnji suverenitet, a RS i Federacija, pa i kantoni bi stekli potpuni unutrašnji suverenitet, jer se suverenitet ne može dijeliti.

Entiteti bi mogli posuđivati vanjski suverenitet državi BiH, ali ga mogu i povući kad god zažele, pa bi BiH, bez unutrašnjeg suvereniteta,  kao prazna ljuštura, ostala neko vrijeme dok jedan od entiteta ne povuče vanjski suverenitet.

Država BH bila bi prazna ljuštura, koja bi postala totalno nefunkcionalna. Pošto nefunkcionalna država ne može u Evropsku Uniju ni u NATO, uslijedilo bi „MIRNO RAZDVAJANJE“ RS od ostatka BH.

Odlukom Parlamenta BH, o prepisu vlasaništva nad državnom imovinom sa BH na RS, na prostoru nazvan RS, entitet RS bi bio i vlasnik državne svojine, ali i vlasnik sam nad sobom. Entitet RS bi izgubio omotač koji ga spaja sa ostatkom BH, postao bi „de facto“ samostalam, pa bi „de jure „postao samostalan proglašavanjem „MIRNIM RAZDVAJANJEM“.Po Daytonskom ustavu, država BH je vlasnik državne imovine. TakođeR po Daytonu, svi zakoni R BiH su važeći dok se ne zamijene novim zakonom. Shodno tome, po Zakonu o pretvorbi društvene svojine koje je donijela Skuština R. BiH (Službeni list RBiH 33/1994), državna svojna pripada državi R. BiH, to jest državi Bosni i Hercegovini.

Važno je napomenuti da u Članu 1 tog zakona su pobrojana dobra koja su postala vlasništvo države BiH, među kojima su najznačajnija: javna dobra (prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi), društveni kapital pravnih lica na dan 31.12.1991.

Prema Sporazumu o sukcesiji država koje su nastale raspadom SFRJ, sva državna imovina pripada državi BiH. Taj sporazum je međunarodnog kraktera i sa njim nema poigravanja. Napokon, Ustavni sud BiH je donio Odluku po pitanju vlasništva nad državnom imovinom BH, kojom je presudio da je država biH vlasnik cjelokupne državne imovine.

Nasuprot tome imamo nelegalnu legislativu, a čine je:

  • Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu (Službeni list RS 4/93). u

„Republici srpskoj“ koji je donešen u 1993. godini (znači, prije Dejtona) pa je zato nelegalno donesen!

  • Ključna odredba ovog Zakona je u članu 3, koja po teritorijalnom principu određuje da sva društvena sredstva na teritoriji ¨Republike srpske¨ postaju državna svojina. Ovdje je bitna odredba da na nižim nivoima nije ništa određeno, već je sve skoncentrirano na nivou ¨RS¨, koja tada nije legalno postojala.
  • U 2007 godini, u RS je doneseno autentično tumačenje toga Zakona (Službeni glasnik RS 74/2007) koje glasi: Svojina koja je postala državna na osnovu člana 3. Zakona o prenosu sredstava društvene u državnu imovinu, upisati će se u zemljišnim knjigama kao svojina Republike Srpske. Dat je nalog svim zemljišnoknjižnim uredima da po službenoj dužnosti, umjesto društvenog i državnog vlasništva, izvrše upis vlasništvo Republike Srpske.

Svi ovi Zakoni i neleglani upisi imovnie Entiteta RS se moraju poništiti sa državnog nivoa i to dekretom kao uredbom sa zakonskom snagom.

Uvidom u popisnu dokumentaciju OHR-a, nalazimo da je popisano 351,076.398 m² i to prikazano u m2, kako bi ispalo mnogo. A to je samo 351 km². Tih 351 km² u odnosu na ukupnu državnu imovinu od 27.652,96 km² je 1,27% od ukupne državne imovine. Znači, u popis OHR nije uključena državna imovina koja se nekad zvala DRUŠTVENA svojina, a čine je : pašnjaci, šume, livade i ostala prirodna bogastva. Ispravnost popisa OHR demantuje i pomenuti Zakon R.BiH, o prenosu društvene svojine, koji u članu 1 navodi da državna svojina obuhvata sva prirodna dobra. Na kraju, da su zavirili u zemljišne knjige, našli bi da su pašnjaci, šume.. takođe državno vlasništvo.Prihvatanjem raspodjele 1,27% državne imovine, koju je popisao OHR po teritorijalnom principu, tom odlukom bi se pokrila otimačina 98,73% državne imovine u dejtonskoj tvorevini Republici srpskoj, koju je izvršila takozvana Republika Srpska još 1993. godine, dakle, prije Daytona. Praktično raspodjelom samo 1,27% državne svojine , sva bi se državna svojina prenijela sa države BH na entitete.

Prenos VLANIŠTVA nad državnom imovinom sa države na entitete, entiteti bi konačno legalno dobili čitav unutrašnji suverenitet, poklonjen i priznat od Bošnjaka, a država BH bi ostala totalno bez unutrašnjeg suvereniteta, što bi bio kraj i konačan nestanak države BH.

Kad bi entiteti postali vlasnici državne svojine, tada bi država BH postala TOTALNO NEFUKCIONALNA. Bez vlasnistva nad imovinom, država BH ne bi mogla biti garant za medjunarodne zajmove, ne bi mogla potpisivati ugovore o vanjskom zaduženju,  a entiteti se ne mogu pojavljivati kao garanti u medjunarodnim finansijskim institucijama, pa se ne bi imao ko potpisati za novo vanjsko zaduženje.

Ako država BIH prestane biti vlasnik državne imovine, tada bi entiteti postali vlasnici pograničnog prostora prema susjednim državama, a državna granica prestala bi biti državna, već bi postala entitetska sa naše strane, pa samim tim entiteti postaju države. BH more bi pripalo samo jednom entitetu, ili kantonu ili opštini Neum. Katastrofa!!!

Ako pođemo od jasnog saznanja da je državna imovina i nebo iznad BH, onda podjelom neba, jasno je da se definitivno dijeli država BH.

Sa pravom nad VLASNIŠTVOM nad imovinom, entiteti bi stekli i vlasništvo sami nad sobom, pa bi postali de fakto suverene države;

Prenos VLASNIŠTVA nad drzavnom imovinom sa države na ENTITETE jednako je  MIRNOM RAZDRUŽIVANJU RS od BH

Ispalo bi da su entiteti stariji od države BH, kao što žele nametnuti iz RS da je BH stvorena u Daytonu. Ako bi prošla ta teze, onda za stvaranje BH su bila potrebna dva entiteta, a za razvaljivanje države bio bi dovoljan samo jedan, RS. Znaci da bi pristanak na takvu tezu bio naizgled ustupak radi izbjegavanja radikalizaije, ali bi to praktično bila najveća radikalizacija, jer bi tako „de facto“ ukinuli državu BH.

Totalno nefukcionalna  država BH ne bi mogla u NATO, što je nedavno potvrdio Generalni sekretar NATO, riječima „Sve dok Ministarstvo odbrane BH ne postane vlasnik nad vojnom imovinom, država BH je nesposobna da bude primljena u NATO.

Stoga se SDU BiH SDU BiH se po pitanju ulaska BiH u NATO zalaže za hitno rješavanje pitanja državne imovine i to na način da se VLASNIŠTVO nad cjelokupnom državnom imovinom uknjiži  na džavu BiH. Država BiH ostaje vlasnik nad državnom imovinom za sva vremena. Iza toga se mora donijeti Zakon o KORIŠTENJU državne imovine na nižim nivoima. Posebno podvlačimo o KORIŠTENJU , a ne o prenosu VLASNIŠTVA. Na osnovu Zakona o korištenju državne imovine, svi niži nivoi mogli bi koristiti državnu imovinu. Zakon o korištenju državne imovine je dovoljan da se imovina racionalno koristi, a da se sačuva suverenitet i teritorijalni integritet države BH.

1.2 “USKOK – Ured za Suzbijanje Korupcije i Organiziranog Kriminala u BiH“

Suzbijanje kriminaliteta znači utvrditi postojanost osnovane sumnje da su neka osoba ili osobe odgovorni za pojedina kaznena djela za koja je policija utvrdila da su se dogodila. Trajni zadatak Agencija za zaštitu zakonitosti BiH je da otkriva što veći broj krivičnih djela, a isto tako da pokuša utvrditi osnovanost sumnje za sve osobe koje potencijalno mogu biti odgovorne za ta kaznena djela. Sva kaznena djela nemaju istu težinu. Ne zanemarujući manje štetna krivična djela, u sljedećem razdoblju veću pažnju treba posvetiti najtežim krivičnim djelima. Samo oko jedan posto svih krivičnih djela pobuđuje interes šire javnosti koja od Agencija za zaštitu zakonitosti BiH očekuje odlučno i uspješno djelovanje. Otkrivajući i razrješavajući tu vrstu kriminaliteta povećava se osjećaj sigurnosti u društvu i jača povjerenje građana u javni sigurnosni sistem.

Svi kapaciteti Agencija za zaštitu zakonitosti trebaju u pravnom smislu obezbjediti uvođenje kriminalističko-obavještajnog modela na svim nivoima s podjelom posla na tri nivoa, razvojem kriminalističko-obavještajnog sistema, strateškim planiranjem i usmjerenim  prikupljanjem  informacija. U narednom razdoblju cilj treba da bude u potpunosti implementirati ILP model (model zasnovan na proaktivnom usmjerenom prikupljanju kriminalističko-obavještajnih podataka) na razini svih Agencija za zaštitu zakonitosti. Također, dodatno se trebaju ojačati kapaciteti u provođenju finansijskih istraga, kriminalističko-obavještajnih poslova, kriminalističko-obavještajne analitike, ojačati saradnju s entitetskim agencijama za zaštitu zakonitosti i ostalim tijelima i agencijama nadležnim za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta. Krajnji cilj je povećanje broja svih otkrivenih i razriješenih krivičnih djela, a posebno povećanje broja razriješenih teških i teže razrješivih krivičnih djela.

Pozitivni pomaci u rješavanju slučajeva krivičnih dijela koruocije i organizovanog kriminala bili bi veći ako bi ti postupci završili u razumnom roku i bili procesuirani u skladu sa prikupljenim dokazima. Nažalost zbog složenosti sudskog procesuiranja i političkog uticaja na pravosuđe to nije slučaj. Ovakva situacija uvjetuje uspostavlanje specijaliziranih tijela Agencija za zaštitu zakonitosti BiH za otkrivanje i progon ovih krivičnih djela isključivo na nivou Bosne i Hercegovine u vidu uspostave “USKOK-a – Ureda za Suzbijanje Korupcije i Organiziranog Kriminala u BiH“.

u tom kontekstu “USKOK” bi trebao sačiniti operativnu procjenu područja u kojima je korupcija posebno raširena i korištenjem posebnih dokaznih radnji Agencija za zaštitu zakonitosti BiH, doprinijeti bržem i kvalitetnijem otkrivanju i dokazivanju ovih krivičnih djela. Zato je potrebno u skladu sa nadležnostima države BiH odrediti koje su to mjere u cilju sprječavanja i otkrivanja krivičnih djela s elementima korupcije, čiji krajnji cilj je povećanje broja prijavljenih krivičnih djela s elementima korupcije i intenziviranje postupanja u sprječavanju korupcije. U tom smislu “USKOK” treba sačiniti operativni plan za određivanje prioriteta u cilju realizacije mjera na suzbijanju organiziranog kriminaliteta sa nosiocima zadataka i vremenskim okvirom.

Procjena ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u BiH kao i Plan prioriteta za postupanje na planu suzbijanja organiziranog kriminaliteta trebaju da budu prvi prioriteti državnih agencija za zaštitu zakonitosti. U tom kontekstu “USKOK” će razvijati saradnju sa svim nivoima organizacije agencija za zaštitu zakonitosti. Ovi dokumenti, ukoliko se usvoje, će omogućiti kompletnom sistemu sigurnosti, sistemski, sveobuhvatni i proaktivni pristup u suzbijanju organiziranog kriminaliteta i globalnog terorizma. Zbog globalne prijetnje terorizma i povećanim opsegom djelovanja transentitetskog organizovanog kriminaliteta u Bosni i Hercegovini, Jedinica za podršku SIPA-e će imati specifičnu ulogu i sistemski treba raditi na jačanju kapaciteta kroz izgradnju infrastrukture i razvijanja sposobnosti efikasnog suprotstavljanja protiv svih pojavnih oblika narušavanja javne sigurnosti, a posebno terorizma. Stoga treba pristupiti kontinuiranom usklađivanju standarda ove jedinice sa najsavremenijim policijskim metodama u svijetu posebno u oblasti zaštite lica i objekata (PSD). Edukacija policijskih službenika u pogledu Kodeksa Agencija za zaštitu zakonitosti BiH i implementacija samoocjenjivanja, te procesa rada i organizacije treba da bude konstantna aktivnost usmjerena ka unapređenju integriteta Ministarstva.

Pokazatelj uspješnosti u ostvarivanju ovog cilja biće povećanje broja otkrivenih i razriješenih krivičnih djela korupcije i organiziranog kriminaliteta. 

DRŽAVNA EKONOMIJA

Kao odgovorna socijaldemokratska politička organizacija, konstatujemo da se 80% stanovništva Bosne i Hercegovine nalazi u nekoj od socijalnih kategorija: Invalida, Manjina, Nezaposlenih, Penzionera, Izbjeglica, Raseljenih lica, Povratnika, Civilnih žrtava rata, Ratnih vojnih invalida, Porodica šehida i palih boraca i Demobilisanih boraca.

Imajući predhodni stav u vidu moramo istaći da je činjenica da živimo u društvu u kojem politički ambijent kreiraju one političke stranke kojima je rast socijalne nejednakosti i potpunog odsustva socijalne neosjetljivosti periferan problem, što dovodi do socijalne nesigurnosti i niskog nivoa životnog standarda građana.

Odgovorni za ovakvo stanje ne snose apsolutno nikakve posljedice, a već pune dvije decenije i više proizvode situaciju u kojoj se država sa preko 40% svog budžeta oslanja na kreidte MMF-a i Svjetske Banke (WB), dok istovremeno ne čine apsolutno ništa da razvojnom strategijom i mjerama ekonomske i socijalne politike potiču i usmjeravaju ekonomski razvoj u cilju kreiranja socijalnog blagostanja.

Država nije u stanju da stvori novu vrijednost niti da stvori ambijent za stvaranje nove vrijednosti, već se zadužuje kod komercijalnih banaka pod nepovoljnim uslovima. Stoga SDU BiH predlaže MAKRO I MIKRO ekonomske mjere stabilizacije koje će omogućiti državi da se aktivno uključi na tržište kapitala, te da kroz ravnopravno javno i privatno partnerstvo stvori novu vrijednost.

2.1 MAKRO EKONOMSKI PLAN STABILIZACIJE „VIZIJA EKONOMSKOG RAZVOJA BiH NA BAZI DRŽAVNE EKONOMIJE 2014.- 2020.“

Država mora biti uključena u obrt kapitala u većem procentu nego što je to danas slučaj, jer se skoro sav prihod od javnih preduzeća odljeva na administraciju. U tom smislu država mora iskoristiti sve mogućnosti javno-privatnog partnerstva u podizanju ekonomske moći u cilju stabilizacije socijalnih prilika i omogućavanja otvranja novih radnih mjesta. Samo na ovaj način može doći do podizanja životnog standarda građana i stabilizacije ekonomskih prilika u BiH.

U tu svrhu potrebno je uraditi sljedeće:

  • Finansijski sistem
  1. Kurs – ostaviti fiksni kurs prema euru 
  2. Ukinuti entitetske i njiihov kapital sjediniti i osnovati jaku državnu banku za:
    1. strateške investicije te za
    2. finansiranje malih i srednjih preduzeća
  3. Uvođenje Zakona o potpunoj tajnosti bankovnih računa, privatnih i privrednih, u skladu sa standardima MONEYVAL-a, kako bi se privukao strani kapital.
  • Osnovati Ministarstvo za dijasporu na državnom nivou s dva cilja:
  1. privući vodeće stručnjake bh. porijekla u Vladu i ministarstva i
  2. ući u zajedničke projekte s našim menadžerima u svijetu.
  • Poslovno okruženje
  1. Osnivanje firmi učiniti najjednostavnijim u Evropi – za 24 sata, kroz poseban državni ured.
  2. Teritorij BiH kod Neuma proglasiti bescarinskom zonom, a u drugoj fazi zonom slobodne trgovine.
  3. Strane firme osloboditi plaćanja dijela doprinosa i poreza na period od dvije godine (uslovno, da se ne zatvore zakonski regulisat depozit u visini planiranog ulaganja nakon prve godine)
  • Ekologija

    1.Zabraniti daljnju eksploataciju prirodnih bogastava bez jasnog plana.

    2.Trećinu teritorija (33%) proglasiti zaštićenim nacionalnim, ekološkim i arheološkim parkovima

    3.Uvesti rigorozne kriterije za prečišćavanje otpada koji ide u vode i zrak. Pomoći investitprima u nabavci sistema za filtriranje kroz poreske olakšice.

 

  • Privredne grane za strane investicije i javno-privatno partnerstvo
  1. Organska hrana je najskuplji proizvod budućnosti: Polovinu obradivih a napuštenih posjeda ponuditi u 30-to godišnji zakup razvijenim zemljama-uvoznicima hrane (na primjer Južna Koreja). Drugu polovinu-stimulisati potencijalne obrađivače grantovima i povoljnim kreditima. Cilj: izvoz od $ 1,2 mlrd.
  2. Proizvodnja energije zasnovana na vlastitim rersursima: ugalj (80%) i voda (20%). Otvoriti nove pogone, ali vodeći računa o zaštiti okoline. Cilj: sa $ 200 mil. godišnje danas, izvoziti $ 1,3 mlrd. u roku od tri godine.
  3. Tri auto-puta: (1) Bosanski Brod-Neum, (2) (Zagreb)-Bihać-Banja Luka-Doboj-Tuzla-(Beograd), (3) (Split)-Međugorje-Mostar-Trebinje-(Dubrovnik). Bazirati se na domaćoj građevinskoj operativi, domaćim projektantskim kućama i iskusnim domaćim građevinskim radnicima. Građevinska industrija će za sobom povući zapošljavanje i proizvodnju u nizu drugih pratećih industrija građevinskog materijala, opreme, alata i sl. S tri auto-puta zemlja će biti privlačna posjetiocima s istoka, zapada i sjevera. Prihod s naplatnih rampi i objekata duž auto puta koristiti za daljnja ulaganja. Cilj: polovinu sredstava osigurati kreditima, a drugu polovinu samofinansirati.
  4. Turizam: Ponuditi BiHkao destinaciju interreligijskog okupljana zbog poruka mira, a sve to izgradnjom turističke infrastrukture i ulaganjem u atraktivne turističke lokacije koje će privući dovoljno turista koji će posjećivati BiH. Cilj: $ 2 mlrd. 

2.2 MIKRO EKONOMSKI PLAN STABILIZACIJE „PLAN 14“ ROK: 365 dana

  1. Mora se krenuti od inventure na svim nivoima: stvorene obaveze i raspoloživi prihodi, plus prihodi koji na volšeban način ili nestaju li dobijaju sasvim drugi tok. Takve podatke objaviti u sredstvima informisanja, internetu i inovirati ih kvartalno kako bi javnosti bili dostupni podaci i rezultatima rada.

    Donošenje Zakona o fiskalnoj odgovornosti, kojim se uspostavljaju pravila kojim se ograničava državna potrošnja, jača odgovornost za zakonito, namjensko i svrsishodno korištenje budžetskih sredstava te jača sistem kontrola i nadzora u cilju osiguranja fiskalne odgovornosti. Cilj je stabilizovati primarni fiskalni saldo opšteg budžeta, odnosno dovesti ga da bude jednak nuli, najmanje, ili pozitivan kako bi se postigla stabilizacija i smanjenje udjela javnog duga u bruto domaćem proizvodu.

    U to ime odgovorna lica korisnika budžetskih i izvanbudžetaskih sredstava  na svim nivoima potpisuju izjavu o fiksalnoj odgovornosti kojom potvrđuju da su u radu osigurali zakonito, namjensko i svrsishoidno korištenje sredstava te efikasno i djelotvorno funkcionisanje sistema finansijskog upravljanja i kontrola u okviru sredstava utvrđenih u budžetu, odnosno financijskom planu. U slučajevima kada se utvrdi da je odgovorno lice budžetskog  i izvanbudžetskog korisnika prekršilo odredbe ovoga zakona, stavlja svoj mandat za obavljanje dužnosti na raspolaganje telu koje ga je imenovalo.

    Treba promjeniti strukturu potrošnje – javnu potrošnju, posebno administraciju, značajno smanjiti a investicionu potrošnju značajno povećati. Stop zaduživanju za održavanje administracije i fondova, posebno kod komercijalnih banaka.

    Preraspodela u budžetima! Posebno što u strukturi prihoda od PDV-a značajno mesto zauzimaju prihodi od PDV-a na uvoz sa oko 80% (Uvozni PDV-a na kraju 2011. godine beleži rast od 12,4 procenta. U isto vreme, prihodi od domaćeg PDV-a beleže smanjenje od 19,4 procenta.) To je najbolja slika i privrede, ali i trenutne politike.  Najveća stavka na prihodovnoj strani su indirektni porezi, a u indirektnim porezima, opet, najveći deo prihodi od PDV-a na uvoz! Dakle, gde je domaća nova stvorena vrednost?! Budžeti koji su oslonjeni najviše na ovakvu vrstu prihoda, plus zaduživanje recept su za katastrofu.
  2. Koordinisanje politika unutar države! Koliko utiče politika jednog entiteta na stanje u drugom? Da ne govorimo i o kantonima. Takođe, privrednom subjektu je potrebno poslovanje na celoj teritoriji države, kao i izlazak u okruženje i dalje. Sa potpuno neujednačenom fiskalnom politikom i propisima, suočava se sa šumom probleme, što iziskuje ne samo troškove, dodatno vreme, već u tom procepu nestaje i novac. Primera radi, ujednačavanje fiskalne politike se najavljuje godinama, ali još niko nije ozbiljno krenuo da raščišćava te prepreke.
  3. Pod hitno prekinuti lanac, odnosno spiralu  nelikvidnosti tako što će se pooštriti postojeće mjere i uvesti novi zakoni, koji bi rok plaćanja za izvršene obaveze ograničili na 40 dana, recimo, kada je u pitanju vlada, a do 60 dana za privredu maksimalno. To je Zakon o rokovima izmirenja komercijalni obaveza u komercijlanim transakcijama, kojim s u tvrđuju rokovi izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama između javnog sektora i privrednih subjekata, odnosno između privrednih subjekata, a u cilju sprečavanja neizmirenja novčanih obaveza u roku (postoji i slična Direktiva EU) , nešto što je i Srbija nedovano usvojila dajući rokove za javni sektor 45 dana, a privredne subjekte 60 dana.

    Samo na taj način može se u narednom koraku ići na plaćanje poreza na dodatu vrednost po naplati, a ne po osnovu fakturisane vrednosti.
  4. Rasterećenje privrede: od parafiskalnih nameta i papirologije do snižavanja poreza i doprinosa. Stalnim povećavanjem fiskalnih i parafiskalnih nameta u kratkom roku se povećaju prihodi, ali već u drugom koraku dolazi do pada, što je evidentno iz podataka o prikupljenim prihodima, od direktnih poreza i doprinosa, dok indirektni porezi i njihova struktura reflektuju stanje u privredi, a u djelu carina sprovođenje SSP-a. Izuzetak su akcize, koji jedino beleže rast posmatrano na godišnjoj osnovi, mada je i to usporeno u poslednje vreme. Snižavanjem nameta na privredu proširuje se krug, odnosno osnova te smanjuje siva ekonomija.
  5. Hitna reforma PIO, uz paraleno vođenu reformu sektora osiguranja! Pored činjenice da se izjednačio broj penzionera sa brojem registrovano (formalno) zaposlenih, te da fondovima penzionog osiguranja preti kolaps, postoji i drugi, uporedni faktor. Naime, komercijalne banke ne mogu da prate dugoročne investicije, investicije u infrastrukturu za koji je potreban dug rok otplate. Ali, takve investicije mogu da prate fondovi osiguranja, životnog i penzionog, koji imaju obavezu investiranja.
  6. Zabraniti rasprodaju resursa, a promovisati ofset poslove.

    Takođe, pogubno je isticanje jeftine radne snage kao komparativnu prednost, a da se pri tome postojeća poreska strukture značajno oslanja na oporezivanje rada. Na to treba dodati nivo obrazovne strukture, vještine i poznavanje savremenih tehnologija te mobilnost radne snage u BiH, koja je izuzetno niska.
  7. Formirati Fond za budućnost da se od svake tone uglja, kubnom metra drveta, kubika vode…odvaja izvjesna suma u taj fond, koji bi bio namenjen za investiicije, istraživanje i razvoj, održivi razvoj ili, iznimno, na saniranje posljedica u vrijeme krize. Ovakav fond se treba uspostaviti na državnom nivou sa jasnom odrednicom kako se sredstva dijele, ali i kako investiraju.
  8. Dalje snižavanje obaveznih rezervi komercijalnih banaka kod CB može dovesti do još većeg zaduživanja svih nivoa vlasti ukoliko se zakonski ne zabrani zaduživanje kao podrška budžetu, a da se novac zaista usmjeri u privredu. Tek kada se postigne fiskalna stabilnost, može se ući u pitanje kursa konvertibilne marke, koja je u ovom trenutku precenjena, pa je uvoz “jeftin”, a izvoz skup.
  9. Uvesti model portfolio ili portfelj zapošljavanja. To podrazumijeva registraciju pojedinca kao “radne jedinice”. Zašto spremačice, dadilje, slobodni umjetnici, slobodni stručnjaci ili svi oni za čijim radom se ukaže potreba, ne bi mogli ostvariti pravo na penziju i zdravstveno osiguranje ličnim uplatama i prijavom rada?  Evidencija bi se mogla voditi po JMBG ili poreskom broju, podrazumeva evidenciju ugovora i poštovanje minimum zahtijevane uplate, kako bi se koliko toliko izbjegle malverzacije. Na ovaj način dobijaju i fondovi, rasterećuju se socijalna davanja i biroi za nezaposlene, a dobrim dijelom se ublažava destimulacija i distorzija na tržištu rada.

    Istovremeno, izvršiti izmjenu poreskih zakona tako da se za svakog novozaposlenog godinu dana u kontinuitetu recipročno smanji obaveza poreza na dobit za preduzeća (praćenje svake fiskalne godine).
  10. BiH preraspodijelom u budžetima može obezbjediti veće podsticaje poljoprivredi, ali ne u znatnoj mjeri. Međutim, oni što može odmah je pomoći u stvaranju otkupnih jedinica u poljoprivrednim regijama i omogućiti da poljoprivrednici znaju kome prodaju svoju robu, a zbog hroničnog nedostatka keša, proizvodi mogu biti plaćeni dijelom u repromaterijalu, a dijelom u saradnji sa istim trgovinskim lancima i prerađivačima, koji kupuju ove proizvode za svoje trgovine, obezbjediti da jedan dio bude u vidu kompenzacije za proizvode široke potrošnje. Otkupne stanice mogu biti finansirane na više načina: kao javno-privatno partnerstvo ili kao privatna preduzeća, koja bi poreski bila stimuilisana za ove aktivnosti, i sl. Esencijalna je saradnja sa prerađivačkim kapacitetima po sličnom modelu, koji mogućnost da uđu u lanac kompenzacija: proizvođač, trgovina i prerađivač.

    Takođe, potrebno je stvoriti odmah preduslove za korištenje predpristupnih fondova EU namenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju zemalja pristupnica kojima će se podržati i olakšati neminovne promene i reforme, te delom povećati konkurentnost i kvalitet bh. proizvoda na tržištu.
  11. Održivost zdravstvenog sektora je pod uticajem ukupnih privrednih i ekonomskih faktora te vladine politike trebaju biti usmjerene na reformske procese u zdravstvu BiH na uvođenje novih mehanizama plaćanja zdravstvenih usluga, s jedne strane, i promene u strukturi izvora sredstava za finansiranje zdravstva. Neujednačene osnovice i stope doprinosa, različit obuhvat stanovništva obaveznim zdravstvenim osiguranjem i subvencije iz budžeta vlada determinišu strukturu navedenih prihoda kao i obim prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Primjena jedinstvenih osnovica i stopa doprinosa onemogućiće prijavljivanje izvan mesta rada ili prebivališta i uticaće na povećanje obuhvata obaveznim zdravstvenim osiguranjem. Vjerovatnoća da će stepen obuhvata obaveznim zdravstvenim osiguranjem porasti za nekih 5 posto, kao i da će doći do povećanja broja zaposlenih i smanjiće pritisak na zdravstvo preko biroa rada. Takođe, time bi se obezbedile pretpostavke za lečenje u najbližoj zdravstvenoj ustanovi, a ne u pripadajućoj entitetskoj.
  12. Dug je proces reforme i poboljšanja kvaliteta obrazovanja, ali ono što se može odmah uraditi jeste saradnja privrede i obrazovanja: školovati kadrove potrebne privredi, uz stipendiranje, sa mogućnošću da rasterećenjem privrede nepotrebnih nameta može preuzeti deo kadra iz administracije. Dakle, prvo, što znaći odmah uspostaviti model, koji je bar u domenu zanataskih delatnosti funkcionisao u bivšoj Jugoslaviji: odlazak na praksu u privredu, sa mogućnosšću da najbolji dobiju radno mesto. Takođe, odmah uraditi analizu potreba privrede za kadrom i tako prilagoditi upisnu politiku na obrazovnim institucijama koje su na budžetu.
  13. Za iznose, koji su u cilju pridobijanja boračkih i srodnih kategorija – potencijalnih birača neselektivno izdvojeni iz budžeta, moglo se otvoriti hiljade radnih mesta (putem finansiranja istraživanja i razvoja, ne da država bude poslodavac), a samim tim bi se drastično smanjilo siromaštvo u BiH.

    Preraspodijela unutar socijalnih fondova je neminovnost, ali ne na osnovu revizija, koje rezultuju još većim troškovima. Naime, pravna struka kaže da se stečena prava ne mogu ukidati dekretima, a da nije pokrenut (i dokazan) postupak protiv onoga ko je ta prava neosnovano dao.

    U tom pravcu, sjledeće preporuke su posebno važne:

    Uraditi ažurirane instrumente za unapređenja civilnih naknada iz budžeta u cilju dopiranja do siromašnih i najugroženijih. Bolji mehanizam bi pomogao rješavanju gore-navedenih problema i pružio podršku za prelazak s politički iznuđenog pristupa zasnovanog na pravima, na neutralniji pristup zasnovan na potrebama, koji jača naknade za one koji su socijalno ugroženi.

    Unaprijediti ekonomičnost, transparentnost i odgovornost administracije naknada. Bolja administracija naknada bi se mogla ostvariti putem temeljitog funkcionalnog pregleda postojećih procesa registracije, toka informacija i upravljanja podacima, institucionalnih uloga i odgovornosti na svim nivoima vlasti s krajnjim ciljem uspostavljanja jedinstvenih registara na nivou države. Konačno, administracija naknada će imati koristi od revizije zakonitosti prava koja je posebno kritična za upravljanje i ograničavanje troškova programa u kojima je u poslednjem periodu došlo do brzog rasta broja korisnika.
  14. Pravna sigurnost, odnosno pravna država i znanje. Samim tim je i borba protiv tako visoke korupcije moguća. Nadu će dati oduzimanje onoga što je ostalo posle pljačkaške privatizacije, kada se pljačka i korupcija utvrde u pravosudnom sistemu i pokušaj revitalizacije tih privrednih subjekata. U tom kontekstu – Izmjenama zakona o poreskoj upravi i sravnjivanjem podataka o evidentiranoj imovini sa ostvarenim prihodima, uz pojačanu bankarsku kontrolu, rješava se  večna bh. enigma odakle nekome vila ako ostvaruje prosječnu platu?! Odrediti rok za prijavu imovine, a za sve ono što nadmašuje prijavljane prihode, odrediti veći porez. Time staviti tačku na jedna period, ali sve posle tog roka predmet je oduzimanja imovine ukoliko ne odgovaraju prijavljeni prihodi sa postojećom imovinom. Na kraju, konzistentnost ekonomske politike i kredibilnost! Kada vlast najavi mjere privreda, ali i pojedinci prilagođavaju svoje ponašanje i donose nove odluke bazirane na ovoj informaciji.

USTAV

SDU BiH izražvava svoje odlučno protivljenje bilo kakvoj pravnoj legalizaciji bilo kojih kulturnih, vjerskih, teritorijalnih, etničkih podjela Bosne i Hercegovine ostvarenih putem agresije na Republiku BiH. Shodno tome, kao Bosanci i Hercegovci ne pristajemo da budemo građani drugog reda ni na jednoj stopi Republike BiH.

SDU BiH izražava svoje jasno opredjeljenje da je Ustav Republike Bosne i Hercegovine jedini pravni dokument na osnovu kojeg je priznata nezavisnost Bosne i Hercegovine, koji je obezbjedio održavanje slobodnih višepartijskih izbora u Bosni i Hercegovini u 1990.godini i obezbjedio održavanje referenduma za nezavisnost u 1992. godini. Pod ovim Ustavom, Republika Bosna i Hercegovina je postala članica UN-a. Ustav Republike Bosne i Hercegovine obezbjedjuje da je svaki građanin suveren na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine bez obzira na njegovu etničku i vjersku pripadnost.

SDU BiH smatra da ne postoje pravne odredbe u internacionalnom pravu niti građanskom pravu koje se mogu koristiti kao osnova da se rezultatima agresije promijeni Ustav i politički sistem suverene države, bez saglasnosti nadležnih državnih institucija. Naša je obaveza da državi Bosni i Hercegovini vratimo ustavni, pravni i teritorijalni status kakav je Republika Bosna i Hercegovina imala prije agresije i genocida. Za sada je Ustav RBiH samo suspendiran. Stoga tražimo njegov povratak iz suspenzije i ponovnu uspostavu državno-pravnog poretka kojeg on nalaže na cijelom teritoriju BiH u državnoj strukturi vlasti BiH. Tek se taj ustav, ukoliko postoji potreba, može mijenjati prema željama građana i njihovih predstavnika u Parlamentu Republike BiH.

U tom kontekstu predlažemo da se i eventualni budući Ustav bazira na kontinuitetu građanskog Ustava Republike BiH koji će unaprijediti mehanizme za zaštitu ljudskih prava, obezbjediti istinsku ravnopravnost svih naroda i narodnosti koji u njoj žive, stvoriti efikasnu pravnu državu i ambijent za ekonomski prosperitet. Saglasni smo sa svim prijedlozima koji bi vodili efikasnoj decentralizaciji države, sa ekonomskim regijama u kojima ni jedan od postojećih naroda, koji žive u BiH nebi imao apsolutnu većinu. Time bi se spriječila blokada instititucija Republike BiH i isto tako obezbjedila istinska ravnopravnost svih naroda, uz zadržavanje suvereniteta građana i građanskog tipa demokratije i  sekularne države sa vladavinom prava. Time bi se isto tako stvorili stvarni preduslovi za održiv povratak svih prognanih, bez straha i bez ponižavanja i obezbjedio dostojan život sa dignitetom za sve građane Republike BiH. 

Nakon sprovedenog referenduma o nezavisnosti BiH 29.02 i 01.03 1992. godine, usljedilo je međunarodno-pravno priznanje Bosne i Hercegovine na sjednici Savjeta ministara Evropske zajednice u Briselu 6. aprila 1992., s tim da ono počinje teći od 7. aprila 1992. godine. Međunarodnopravnim priznanjem Bosna i Hercegovina je i formalno prestala biti u sastavu SFRJ.

Pošto je na Bosnu i Hercegovinu otpočela agresija Srbije i Crne Gore odnosno Savezne Republike Jugoslavije i bivše JNA, Predsjedništvo je 8. aprila 1992. godine donijelo Odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti, kojom je sastav Predsjedništva, u skladu s Ustavom BiH, proširen sa predsjednikom skupštine, vlade i komandantom Teritorijalne odbrane Republike.

Tom odlukom Predsjedništvo je ovlašćeno da u vrijeme neposredne ratne opasnosti može donositi uredbe sa zakonskom snagom, kao i odluke o izboru ili imenovanju i razrješenju, koje će podnijeti na potvrdu Skupštini ćim ona bude u mogućnosti da se sazove. Na istoj sjednici Predsjedništvo je promijenilo naziv Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u novo ime države: “Republika Bosna i Hercegovina”. Usljedile su zatim i rezolucije Savjeta Sigurnosti Ujedinjenih Nacija. Rezolucijom broj 752 od 15.05.1992. godine, SR Jugoslavija (Srbiju i Crnu Goru) je proglašena agresorom na RBiH, Savjet Sigurnosti Ujedinjenih Nacija je počeo kažnjavati agresora uvodeći mu ekonomske sankcije.

Agresija na Republiku BiH od 1992. do 1995. godine koja je imala za cilj stvaranje  vojnih i političkih  predpostavki za nestanak države BiH zaustavljena je od strane  međunarodne zajednice koja  je pod pritiskom i diplomatskom inicijativom američke administracije, prisilila „sve strane u sukobu u BIH“ da prekinu neprijateljstva i u Dejtonu parafiraju mirovni ugovor, a konačno ga potpišu u Parizu 14.12.1995 godine. Napore američke administracije i cjelokupne međunarodne zajednice na zaustavljanju „sukoba“ u BiH sublimirao je dakle, Dejtonski mirovni ugovor koji je zaustavio rat, ali nije donio pravičan mir. To je u osnovi mirovni ugovor koji predstavlja novu političku i pravnu pretpostavku za opstanak države BiH, uz snažnu asistenciju međunarodne zajednice. Mirovnim ugovorom se obezbjeđuje pravni okvir za uspostavu i funkcionisanje države BiH u smislu kontinuiteta Republike BiH koja ima međunarodno priznanje OUN-a. No, Mirovni ugovor je stvaran u veoma nepovoljnim uslovima za BiH i rezultat je političkog kompromisa. Jedan od temeljnih principa na kojima je Dejtonski sporazum zasnovan je teritorijalna podjela  Bosne i Hercegovine po  ključu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv.kontakt  grupa.

S tim u vezi suspenzija Ustava Republike BiH, odnosno proglašavanje novog Ustava BIH nije mogla biti urađena bez verifikacije Skupštine R BiH u skladu sa prečišćenim tekstom Ustava Republike R BiH  (Službeni list R BiH broj 5. od 14.03.1993. godine,  član 209. tačka 5. stav 1. i 2). Umjesto sprovođenja Ustavom utvrđene procedure, tadašnji Ministar vanjskih poslova Muhamed Šaćirbegović je u skladu sa političkim instrukcijama prihvatio ime Republika Srpska. Tim činom i kasnijom ratifikacijom Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu je u suštini suspendovano ime države kao Republike BiH i njen Ustav, koje je zamjenio naziv Bosna i Hercegovina i novi ustav kao sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma (Aneks 4.). Ovaj Ustav je uspostavio administrativnu podijelu BiH na RS i F BiH. Međutim, tadašnje predsjedništvo R BiH nikada nije ni razmatralo sadržaj pregovora koji će se voditi u Dejtonu, niti je Skupština R BiH ovlastila bilo koga da suspenduje ingerencije ove državne institucije u pogledu verifikacije bilo kakvog sporazuma koji bi se postigao u Dejtonu. Potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma nije verifikovala niti jedna državna institucija Republike BiH. To je bila politička odluka donesena pod pritiskom međunarodne zajednice usmjerena ka završetku rata u BiH, na koju je pristala delegacija Republike BiH koja je vodila pregovore u Deytonu.

Deytonski mirovni sporazum uspostavio pravni paradoks sa aspketa Internacionalnog i ugovornog prava, kao i Ustavnog prava Republike BiH, zato što u sebi sadrži «Ustav» (Aneks 4).

Po internacionalnom pravu; Preambula Povelje UN isključuje mogućnost interveniranja u Ustavna pitanja zemalja članica. Povelja kaže da ništa ne može opravdati miješanje izvana u unutarnji ustavni sistem države članice UN. Zabrana se odnosi i na samu Organizaciju Ujedinjenih Nacija.

Po ugovornom pravu;Bečka konvencija, kao referentna za internacionalne ugovore, isključuje mogućnost da atributi suverenosti budu predmet međudržavnih ugovora (član 46); ugovore donesene pod pritiskom smatra ništavnim (član 51. i 52.), pa i one dobrovoljne ako su rezultat nelegitimne volje pregovarača ako su pregovarali o onome za što po vlastitom ustavu nemaju mandat (član 49.).

Po ustavnom pravu; Tada važeći Ustav Republike BiH članovima 154. i 155. zabranjuje pregovaranje o Ustavu Republike izvan Parlamenta Republike.

Bosna i Hercegovina je nastavila svoj život kao cjelovita  suverena i nezavisna država, sa očuvanim međunarodno pravnim subjektivitetom u odnosima sa drugim državama i članstvom u međunarodnim organizacijama. Međutim, Sadašnje administrativne granice entiteta F BiH i RS su „faktičko stanje“ odnosno ratne linije fronta i kao takve se  suprostavljaju historiji i tradiciji BiH društva i države. U svojoj suštini ovaj mirovni ugovor je kroz aneks 4. (Ustav BIH), je redefinisao Ustavni poredak države Bosne i Hercegovine bez validnog pravnog legitimiteta, odnosno bez široke javne rasprave i zaključaka Parlamenta Republike Bosne i Hercegovine. Na ovim temeljima se pod patronatom OHR-a kao institucije Visokog predstavnika u BiH, uspostavljene u svrhu provedbe Dejtonskog mirovnog ugovora, pokušava integrisati BH društvo. No ono što je činjenica jeste da postdejtonski period u Bosni i Hercegovini jasno ukazuje da je Ustav BiH generator političke nesloge i nesporazumijevanja što Bosnu i Hercegovinu i društvo u cjelini konstantno drži u stanju političkih konfrontacija i sukoba. Postojeći Ustav BiH, u segmentu ostvarivanja ljudskih prava već 15 godina diskriminira sve građane BiH. Ta diskriminacija se primjenjuje ne samo prema kategoriji ostalih već i prema konstitutivnim narodima u entitetima. Razlozi ovakvom stanju ogledaju se prvenstveno u odbijanju svih političkih činbenika u BiH da izvrše odricanje od politike podijele države Bosne i Hercegovine. Odgovornost za ovakvo stanje leži prije svega u pregovaračkom pristupu naše državne delegacije i u kasnijoj metodologiji međunarodne politike naspram države Bosne i Hercegovine koja nikada nije izvršila pacifikaciju političke scene po ugledu na poslijeratnu Njemačku. Naprotiv u Bosni i Hercegovini na političkoj sceni su ostali politički protagonisti podijele države Bosne i Hercegovine koji zahvaljujući nedorečenosti Dejtonskog mirovnog sporazuma održavaju status quo pledirajući na međunarodno prihvatanje podijele države Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu za svako dalje funkcionalno utemeljenje i razvoj države Bosne i Hercegovine potrebno je ostvariti politički konsenzus u pogledu odricanja od politike podijele države Bosne i Hercegovine. To je minimum zajedničkog imenitelja koji će biti temelj daljeg političkog, socijalnog, kulturnog i ekonomskog dijaloga u Bosni i Hercegovini.

U skladu sa tim opredjeljenjem, i činjenicom da se samo istinom i pravdom može doći do oprosta i pomirenja, moramo svi zajedno raditi na uspostavi novih društvenih odnosa kroz građanski Ustav Republike BIH koji će u BiH stvoriti sigurnu i stabilnu državu svih njenih naroda i građana.



Zajedno za promjene - Pravi izbor

Predstavljamo listu kandidata Kantonalne organizacije Sarajevo Socijaldemokratske unije BiH. Na izbore u 2014. godini izlazimo u sklopu koalicije Zajedno za promjene. Okupili smo odgovorne i poštene ljude na jednom mjestu, i želimo da Vam predstavimo naše konkretne planove za poboljšanje ekonomske i društvene situacije u zemlji. Mi smo prva partija u Bosni i Hercegovini koja nudi svojim biračima da na osnovu definisanih politika i ponuđenih rješenja odaberu kandidate koji će ih najbolje predstavljati u tijelima zakonodavne i izvršne vlasti.